Između radova je program kratkih izložbi Muzeja Podravine koji se odvija u nedovršenim i obnovom zahvaćenim prostorijama muzejske zgrade u Virju. Program okuplja afirmirane i neafirmirane autore, s naglaskom na mlađe umjetnike, žanrovsku raznolikost i radove prilagođene prostoru. Privremenost i sirovost ambijenta pritom ne predstavljaju ograničenje, nego postaju aktivan element izložbe i poticaj za nove susrete umjetnosti, prostora i publike. Potreba za pokretanje ovog programa proizlazi iz želje da se pokrene izlagačka djelatnost Muzeja Podravine unatoč opsežnim građevinskim radovima.
Izjava autora:
„Bez naziva (Das Unbehagen)“ je instalacija koja se sastoji od lightboxa s rendgenskom snimkom moje vratne kralježnice, manipulirane u anaglifnoj 3D tehnici. Dio instalacije su i 3D naočale koje posjetiteljima omogućuju da urone u prostor moga tijela. Sam rad je spoj medicinske dokumentacije, osobnog arhiva i iluzije, na granici vidljivog i nevidljivog, između dokumenta i iskustva.
U ovom radu bavim se svojim govornim poremećajem, odnosno mucanjem. Moje grlo mjesto je na kojem moje riječi zapinju; ono je fizički prostor u kojem nastaju grčevi, prekidi i napetosti koje oblikuju moj govor. Mucanje ovdje ne promatram samo kao jezični ili komunikacijski problem, nego kao tjelesno iskustvo koje se upisuje u mišiće, disanje i pokret. Grlo postaje prostor memorije — arhiv trauma, strahova i potisnutih reakcija koje tijelo nosi i kada ostaju neizgovorene.
Istovremeno, taj arhiv ostaje nevidljiv drugima. Čak ni kroz najdublji mogući pogled u ljudsko tijelo, kroz rendgensku snimku, traume ne postaju vidljive. Medicinska tehnologija može prikazati kosti, tkiva, čak i molekule, ali ne može registrirati emocionalnu napetost, sram, blokadu ili iskustvo unutarnjeg grča. Upravo me taj paradoks zanima: činjenica da suvremeni alati promatranja proizvode iluziju potpune transparentnosti, dok ono najintimnije i dalje ostaje skriveno.
Manipulirao sam rendgensku snimku u 3D i dao tom simboličkom arhivu trauma prostornu dimenziju. Time unutrašnjost tijela postaje gotovo skulpturalna, nešto što se može promatrati, obilaziti pogledom i privremeno nastaniti. Gledatelj kroz 3D naočale ulazi u prostor koji istovremeno djeluje znanstveno, intimno i nestvarno. Taj čin gledanja pretvara osobnu ranjivost u svojevrsni spektakl, ali govori i o voajerizmu, empatiji i potrebi da unutarnja iskustva učinimo vidljivima drugima.
Uz 3D sliku moje vratne kralježnice, prostor ispunjava zvuk mog glasa dok čitam ulomak iz eseja Nelagodnost u kulturi (izv. Das Unbehagen in der kultur, 1930.) Sigmunda Freuda.
Rad istražuje odnos između tijela i jezika, između medicinske slike i emocionalnog iskustva. Korištenjem tehnologije koja se inače povezuje s dijagnozom i objektivnošću pokušavam prikazati nešto što se opire svakom mjerenju i vizualizaciji. Instalacija tako postaje prostor susreta između dokumenta i nemogućnosti dokumentiranja — pokušaj da se traumi, glasu i zastoju dodijeli oblik, dubina i prisutnost.
Biografija:
Bojan Koštić, mag. educ. croat. (1988., Koprivnica), samostalni je umjetnik i kulturni djelatnik. Magistrirao je kroatologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu te je prvostupnik latinskog jezika i književnosti. Od 2025. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te profesionalno djeluje u području likovnog i multimedijalnog stvaralaštva. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu.
Djeluje u području suvremene umjetnosti, a njegova umjetnička praksa snažno se oslanja na književnost, nestabilnost jezičnih struktura te jezik općenito. Kreće se u mediju videa, filma, fotografije, instalacija i performansa.
Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, a za svoj rad iz područja suvremenih umjetničkih praksi izabran je za finalista nagrade Radoslav Putar 2020. godine.
Aktivni je član koprivničke nezavisne kulturne scene: član je Ateliera Koprivnica gdje je i dugo godina radio kao kustos i tehničar AK galerije; pokrenuo je i bio programski voditelj Festivala izvedbenih umjetnosti i kazališta FIUK, u sklopu udruge maMUZE; jedan od osnivača i član Foruma udruga nezavisne kulture FUNK; sudjelovao je i organizirao niz drugih kulturnih događanja, od izložaba, performansa i koncerata.
Krajem 2024. samostalno piše, režira i snima svoj prvi kratki eksperimentalni film Palimpsest (koji je premijerno prikazan na New Balkan Film Festivalu u Stockholmu), a ove godine će premijerno prikazati svoj dokumentarni film MUCAVAC.
Od 2019. profesionalno djeluje kao freelancer na raznim komercijalnim, ali većinom nezavisnim projektima iz područja suvremene umjetnosti i kulture kao videoproducent, fotograf i dizajner.
Živi i radi u Koprivnici.