Svjesni da raznolik i zanimljiv stvaralački i životni opus prof. Franje Viktora Šignjara treba što prije vrednovati u cjelini, ovoga puta odlučili smo se za izložbeni projekt kojem je izravni povod 60. obljetnica njegove smrti. Slikarstvo nije jedino čime se prof. Šignjar bavio te bi doista trebalo prionuti vrednovanju njegovog prosvjetnog, kulturnog i spisateljskog rada. Vjerujemo da će ova izložba i obilježavanje ove obljetnice biti poticaj i drugima da zarone u bogatu ostavštinu prof. Šignjara.
Uvjereni smo da je kroz svoja umjetnička djela samo na još jedan način izražavao svoje divljenje prema prirodi (biljnom i životinjskom svijetu), iskrenu ljubav prema zavičaju, baštini i tradiciji, prenosio minuciozno poznavanje običaja, ali i promovirao antiratni stav (koji je stekao sudjelujući i sam u prvome ratnom sukobu svjetskih razmjera u povijesti) te altruizam i humanost (jer da nije bio takav zasigurno ne bi izradio tolike portrete).
Šignjarov život i opus možemo i želimo promatrati u kontekstu vremena u kojem je živio i stvarao. Potekao je iz generacije mnogih znamenitih intelektualaca rođen u Virju (vršnjaci su mu akademik Franjo Fancev i dr. Josip Široki), opskrbio naobrazbom koja mu je omogućavala karijeru u prosvjeti čime se mogao zadovoljiti, ali bio je uporan u namjeri da stekne slikarsku naobrazbu te je svoju najljepšu mladost (između 23. i 32. godine života) posvetio ostvarenju toga cilja. Nije ga obeshrabrio niti rat kojeg je, srećom, preživio. Uspješno je povezao prosvjetni te kulturni i umjetnički rad. Svakako, prof. Šignjar privlači pažnju istraživača kao neobičan primjer profesionalnog identiteta učitelja u međuratnom razdoblju kakav je razvio upravo zahvaljujući svestranom obrazovanju i interesima.
U Šignjarovom slikarskom opusu nalazimo različite motive i tehnike, od grafika i crteža, preko akvarela do ulja na platnu od kojih su neka impresivnih dimenzija. Uz mnogobrojne portrete (kojih je toliko mnogo i toliko su zanimljivi da bi mogli biti tema posebne izložbe i kataloga) tu su i mnogobrojni pejzaži, među kojima se po brojnosti, ali i po uspješnosti ističu podravski krajolici i prizori iz Virja.
Za života je izlagao od 1903. do 1961. godine i to najčešće u Virju i okolnim gradovima, a memorijalne izložbe bile su mu postavljene u Virju 1982. (u povodu 100. obljetnice rođenja) i 1987. godine, u Đurđevcu 1971. i 1990. godine, u Sesvetama 1994. godine, te u Koprivnici 1984. i 1992. godine. Ova obljetnička izložba u Muzeju Podravine prekida tridesetljetnu stanku u izlaganju djela prof. Franje Viktora Šignjara.
Zanimljivo je to što će izložba biti postavljena u zgradi u kojoj je prof. Franjo Viktor Šignjar radio kao nastavnik i školski ravnatelj, a u kojoj je danas smješten Muzej Podravine. Za ovu prigodu prikupljeno je gotovo stotinu djela prof. Šignjara koja se nalaze u različitim privatnim i muzejskim zbirkama te ovim putem iskreno zahvaljujemo svima koji su velikodušno ustupili djela za izlaganje. Idejni začetnici ovog projekta su Tomislav Tuković, ravnatelj, mag. diz. i Nikola Cik, mag. hist. Autor postava je ravnatelj Muzeja Podravine, a Nikola Cik će svojim istraživanjem i popratnim tekstovima približiti lik i djelo prof. Franje Viktora Šignjara javnosti te predstaviti nešto više biografskih podataka u odnosu na ono što je do sada objavljeno. U tome veliku ulogu ima i građa koja se čuva u fundusu Muzeja Podravine kao i u ostavštini koju čuvaju Šignjarovi nasljednici. Otvorenje izložbe slika Franje Viktora Šignjara u galerijskom prostoru Muzeja Podravine u Virju predviđeno je za 9. srpnja 2026. godine u 20 sati.
Šignjarov slikarski opus do sada je, između ostalih, valorizirao povjesničar umjetnosti Marijan Špoljar koji je istaknuo utjecaj Otona Ivekovića kao Šignjarovog profesora i mentora na njegovo slikarstvo. Svi koji su se do sada bavili slikarskim opusom Franje Viktora Šignjara ističu ga kao iznimnog slikara krajolika i portretist. Šignjar je bio vrlo vješt crtač, vičan realističnom prikazivanju i spretan u naglašavanju detalja. Slikao je s lakoćom i vješto je primjenjivao stečena znanja.
Likovna kritičarka Božica Jelušić, koja je Šignjarove portrete nazvala „krajolicima duše“, za prof. Šignjara konstatirala je da je bio „neopterećen domašajima i rezultatima svoga stvaralaštva“ što mu je upravo omogućilo da bude dosljedan sebi. Naime, Šignjar si je mogao priuštiti stvaranje u dokolici, nije radio po narudžbi niti pod pritiskom rokova, već podražen motivima koje je uočavao i interpretirao koristeći svoju erudiciju.
Slično je pisao i likovni kritičar Milan Bešlić koji je još ranije upozorio da Šignjarov opus zavređuje pažnju struke i publike te da njegov opus tek treba vrednovati u cjelini.
Biografija:
Podsjetimo, Franjo Viktor Šignjar rođen je u Virju 20. ožujka 1882. godine. U rodnom Virju stekao je osnovnu naobrazbu, nastavio se školovati u Bjelovaru i Zagrebu. Iako je od 1903. godine radio kao prosvjetni djelatnik strast prema slikarstvu vodila ga je prema Akademiji likovnih umjetnosti na koju se bezuspješno nastojao upisati od 1905. godine. Napokon je uspio u naumu i od 1910. do 1914. stekao akademsko slikarsko obrazovanje kada je učio od znamenitih hrvatskih slikara kao što su Oton Iveković, Bela Čikoš Sesija i Menci Klement Crnčić.
Kao nastavnik radio je u Slavonskom Brodu, Brinju, Virju, Otočcu i Petrinji. Mobiliziran je već na početku Prvog svjetskog rada 1914. godine, ali je i tijekom rata intenzivno slikao. Od 1917. godine radio je u osnovnoj školi u rodnom Virju gdje je od 1920. do 1936. godine bio ravnatelj. Osim što je neprestano slikao, prikupljao je etnografsko i jezično blago, sudjelovalo u osnivanju i radu različitih kulturnih društava, a i pisao pripovijetke, dramska djela i drugo. Umro je u Virju 11. veljače 1966. godine. Odmah poslije njegove smrti, osnovna škola u Virju prozvana je imenom prof. Franje Viktora Šignjara, a njegov rođendan 20. ožujka obilježava se do danas kao Dan škole.
Autor tekstova: Nikola Cik, mag. hist.
